среда, 9. октобар 2013.

Misterije uma

Koliko zapravo poznaješ nekoga?

Nikad dovoljno.

Uvek postoji neki ,našem oku vešto sakriveni, delić i misao bliske nam osobe. 
I šta je istina? To što nam on ili ona kažu?

Dela govore više od reči,stara je izreka.

Možda je nekome samo dosadno...

Stvar je želje i truda. Trud koji treba da bude spontan,oslobođen pritiska i moranja. Trud iskrenosti i uživanja u vremenski neograničenom upoznavanju bliske nam osobe. Ulaganje u odnos bez tereta sumornih misli o budućnosti istog. Povratan pozitivan impuls je podrazumevan jer je bez njega potrošena želja i energija maksimalan,a neispunjenost,razočarenje i praznina česti su pratioci.

Iznenađenja ne izostaju.
Ubeđen u poznavanje nečije duše i uma,uljuljkani kreiranim nam svetom i ušuškani toplinom lične tupavosti mozga,stvari eksplodiraju. Lavina otrežnjujuće istine izlazi na površinu. I ništa je ne može zaustaviti i ništa više nije isto. Pre ili kasnije ljudi odkriju sebe jer niko nije toliko istrajan u dobrom glumatanju.

Nekad ti bude simpatično kad odkriješ nešto što nisi znao,nekad budeš zapanjen neznanjem,a nekad si toliko paralizovan šokom istine da nisi u stanju da odreaguješ adekvatno situaciji. Ma koliko se trudio možda osoba ne želi da bude upoznata ili je pristup pogrešan. Na kraju te samo stigne prezasićenje pa digneš ruke.

Bez obzira na složenost i dubinu našeg uma,misli i bića,sve zveri istih odkrićemo onome ko je tu,ko želi da zna i pita i ko i posle saznanja istih ostane i bez osuđivanja shvati sve.
Nekad je sreća,a nekad sudbina. Zavisi u šta veruješ,čemu se nadaš,na koga naletiš i kakvu energiju šalješ univerzumu.

Odakle dolaze simptomi potpuno ne zdrave opsednutosti tudjim mislima?

Нема коментара:

Постави коментар